Kada se prisetim svojih srednjoškolskih dana, uvek pomislim na osećaj slobode koju smo moji prijatelji iz razreda i ja uživali u „ogromnoj količini“. Sećam se podsticaja koje su nam davali profesori da negujemo individualnost, budemo svoji, ne ćutimo, pustimo glas, ofarbamo kosu u pink, da devojčice nose muške široke pantalone i još mnogo, mnogo toga...

Nešto kao Nestašne godine gde smo svi bili Drezik koji je sa zadovoljstvom odskakao od svojih vršnjaka. Danas, godinama posle toga, ne mogu da se ne zapitam zašto je samo u toj mojoj maloj zajednici bilo u redu biti drugačiji?

Sredinom prošle godine, tačnije u junu 2014, Facebook je pored uobičajenih opcija prilikom biranja pola, tj. muškog i ženskog, ubacio i opciju - drugo. Kada izaberete opciju „drugo“, otvoriće vam se lista, čak sedamdeset jedna varijanta kojom možete da opišete svoju seksualnu pripadnost: androyne, bigender, cis, cis male, gender nonconforming, male to female (mtf), neither, trans male, trans man, transperson, transexual, transexual female... Lista je beskonačna!

U našoj zemlji možda bi svaka deseta osoba mogla na prste jedne ruke da nabroji kada se susrela sa transseksualnom osobom. Naravno, tu spadaju oni koji znaju šta se krije iza termina o kome govorim. Značenje reči transgender na našem jeziku moglo bi da se objasni opisno: osoba koja oseća da je rođena u pogrešnom telu. Psiha, um, karakter žene zarobljene u telu muškarca i obrnuto... Ljudi koji pate od ovog poremećaja, jer za sada se u naučnim krugovima ovakvo stanje i dalje naziva poremećajem, žele da promene svoj pol. Naravno, nisu svi u mogućnosti da to urade i fizički jer postupak iziskuje mnogo novca pa je korak na koji se većina ovih osoba odlučuje nošenje muške ili ženske garderobe, šišanje ili puštanje kose uz obaveznu hormonsku terapiju. Skrenula bih pažnju da postoji velika razlika između transseksualnih ljudi i muškaraca homoseksualne orijentacije koji se šminkaju i oblače žensku garderobu. Popularni drag queens na ovaj način se zabavljaju, nastupaju ili prosto satirički iskazuju svoje stavove prema društvu. Jednom kada se njihov nastup završi, ovi gej momci skidaju šminku i haljine i vraćaju se u svoju svakodnevnu, mušku odeću.

Ako se pitate jesu li transseksualni ljudi obavezno homoseksualci, odgovor je ne. Seksualna privlačnost nema nikakve veze s tim da li ste se rodili kao muškarac ili žena. 

Slučajnost ili ne, ali baš dok se bavim ovom temom surfujući interenetom, latentno pratim priču o Bruceu Jenneru. Nemoguće je da niste u toku, ali ako zaista niste čuli, evo priče... Već dugo se šuška o Bruceovoj tranziciji iz muškog u žensko telo. Naime, ova šaputanja potvrdila je i njegova majka, a Kim Kardashian zagolicala nam je maštu nekoliko dana pre toga, izjavljujući kako Bruce nikada nije bio srećniji i da će svoju priču podeliti kad bude spreman na to. Setimo se i Shiloh Jolie-Pitt, koja je verovatno nesvesna da će izazvati toliku halabuku, stigla na premijeru filma Unbroken obučena kao dečak i sa kratkom frizurom. A kao posledica ovog poteza usledili su naslovi nagađanja i osude. Među nama, trudila sam se da izbegavam sve članke koji su se bavili svetskim skandalom gde se jedna devojčica pojavila obučena u dečačko odelo. Zaista, neoprostivo! A kao i Shiloh ili Bruce, i sama u svom životu pravim izbore koje smatram pravim i svakako ne bih želela da o tome bilo ko diskutuje. Vaga i odlučuje krećem li se „normalnim“ putem ili ne. 

Glumica Laverne Cox je u seriji Orange is the New Black pojavila se u vrlo upečatljivoj rolim igrala je sebe kao transeksualnog muškarca, što je bila i u realnom životu. Pošto je za sebom digla onu "dobru" prašinu, našla se i na naslovnici magazina Time u 2014. godini. Inače upravo je ova naslovna strana nazvana najkontroverznijom u istoriji. 

Pred Novu godinu, čitavu Ameriku (kao i sve nas koji smo u toku sa Tumblrom) potresla je smrt sedamnaestogodišnjeg dečaka tj. devojčice koja se osećala zarobljenom u svom telu i bila ubeđena da ne živi kao normalna osoba. Ona je sebi oduzela život, a nama ostavila svoju dugačku poruku u kojoj je pokušala da objasni ono što ju je navelo na ovako strašan čin. Rođena kao Joshua, Leelah je uspela da pokrene izjave nadležnih institucija tipa: „Moraćemo da obratimo više pažnje na ljude koji su izloženi diskriminaciji zato što su različiti.“ Ne mogu da odolim a da ne kažem kako sam prevrnula očima kada sam to pročitala. Sa rizikom da budem pogrešno shvaćena, kažem kako je njena tragična smrt pokrenula lavinu dobrih komentara u javnosti. Pod „dobrim“, mislim kako su se brojne poznate osobe oglasile i prozvale sve one ljude spremne na osudu zato što ne razumeju i zbog tog nerazumevanja mrze. Takve osobe su zahvaljujući svojim rigidnim stavovima i doprinele da jedna ovako mlada osoba izgubi život... 

Sa druge strane, postoje i lepe priče. Ima i onih „različitih“ koje je porodica prihvatila, ljudi u godinama koji su se (najčešće) posle pedesete ohrabrili i pokazali da su ono što jesu. Sa uživanjem sam čitala takve priče i oduševljavala se decom koja su podržala svoje roditelje i zavolela njihove partnere koji su ih iskreno razumeli.

Iako je na zapadu fizički proces „prelaska“ u drugi pol postao minimalno traumatično iskustvo, svakako niko ne bi trebalo da čeka pozne godine da počne da živi onako kako se zaista oseća. A da bi se ljudi osetili sigurnim i hrabrim, potrebno je da čitavo naše društvo izgradi pravnu i kulturološku zaštitu za transrodne osobe. Na tom naprednijem nivou verovatno će doći do prirodne reevaluacije pitanja je li zaista nužno da definišemo ljude po onome što imaju između nogu. Ovo će biti od velike pomoći trans društvu, a takođe i ostalima koji sve posmatraju sa strane.

Ovo je tema o kojoj imamo još mnogo da učimo. U svoje ime reći ću kako je svrstavanje ljudi po grupama nazadno. To je nešto što je trebalo odavno da prevaziđemo. Mislim kako pol ne bi trebalo da određuje bilo koga, pogotovo ne da na osnovu toga sudimo da li je čovek loš ili dobar. Zato, budite hrabri. Ako pored sebe imate makar jednu osobu koja vas bezgranično voli, otvorite se. Budite slobodni i budite to što jeste. A društvo će već nekako morati da se izbori sa svojim predrasudama.

Tekst: Jasmina Avramov