Moj prijatelj i saradnik Milan Vračar iz Novog Sada jednom je iz kineskog kolačića sudbine izvukao mudrost: „Jedino vredno nalaženja u životu je cilj.“ U to vreme, ja još nisam imala svoj. Zbog prirode naše saradnje, na relaciji Beograd – Novi Sad, provela sam mnogo dosadnih sati u autobusima koji kasne, u gužvama zbog popravki na autoputu, pa čak i u onom prljavom vozu koji od Beograda do Novog Sada stiže za vreme dovoljno da se odleti u Rejkjavik, sa sve presedanjem i pasoškom kontrolom na aerodromu u Cirihu. Ni ajpod s plej-listom od dvesta pesama ni kilometar pročitane literature nisu me mogli spasti od sedamdeset kilometara slatke dokolice, u kojoj mi se, napokon – javila vizija... Vozila sam se autobusom, u društvu članova i članica naše pozorišne trupe. Dosadni put kratili smo šalom (a gde je šala, možda bude i piva!), da bi onda neko od nas (više se niko ne seća ko) rekao tu magičnu reč. ROLERKOSTER!

U trenutku, bilo nam je jasno da svi mislimo isto. Pogledali smo se i znali da se kroz prozor autobusa naš pogled više ne pruža na ravnicu sfumatiranu maglom.

Kroz ovaj poznati depresivni pejzaž za nas je istog časa počeo da se pomalja džinovski, gorostasni, gigantski šareni rolerkoster – dugačak i brz toliko da se na njegovim ludim šinama iz Beograda do Novog Sada stiže za dvadeset minuta! Pronašla sam svoj cilj i on je pronašao mene.

Od tada živim u Srbiji koja ima nekakvog smisla. Jasno: ideja je bila suviše dobra da bismo imali prava da je zadržimo u uskom krugu prijatelja. Prezentovali smo je kolegama i koleginicama iz Novog Sada, a oni su nas, kao i svi progresivni, otvoreni mladi ljudi, istog trenutka pozdravili gromoglasnim aplauzom. Po povratku u Beograd, otkrili smo da među poznanicima imamo mnogo istomišljenika. Dokaz tvrdnji da veliki umovi misle slično, ili tvrdnji da prave ideje ne mogu ostati neprepoznate, bili su brojni pojedinci, ali i organizacije koje su nam se javljale tvrdeći da već dugo misle na istu stvar. Tako je formirana Rolerkoster inicijativa!

RKI – pokret građana i građanki s vizijom! Pokret za sve one koji veruju u evropsku Srbiju. U Srbiju kao najpopularniju turističku destinaciju – poznatu ne po ratovima, korupciji i bedi, već po najluđoj vožnji i najboljoj zabavi! I ja sam, najednom, shvatila koliko sam srećna, kada sam okružena ljudima koji misle isto što i ja. Mi, dakle – mi, dakle: RKI.

Uvereni smo da je rolerkoster od Beograda do Novog Sada kapitalna ali smislena investicija koja će nas vratiti na evropski kolosek.

Put Srbije ka Evropi i sam je nalik na vožnju rolerkosterom: prepun je uspona i padova. Prepun je straha i smeha, neočekivanih krivina, stranputica i propadanja; prepun je borbe s gravitacijom. Zar nije onda sasvim logična naša težnja da ovo stanje pretvorimo u prepoznatljiv i originalan nacionalni brend?!

Činjenice nam govore u prilog. Najduži do sada izgrađen rolerkoster na svetu je Steel Dragon 2000, izgrađen u Nagashima Spa Landu, Japan. Dužina njegovih šina nešto je manja od dva i po kilometra, iz čega proizlazi da bi naš rolerkoster premašio ovaj rekord, i to 40,6 puta. Izvesno je da se na ovakav neimarski poduhvat samostalno ne bi moglo odvažiti nijedno od vodećih multinacionalnih preduzeća čija je osnovna delatnost proizvodnja i montaža rolerkostera. U slučaju Srbije, svi oni morali bi da se ujedine, isto onako kao što se moramo ujediniti i mi, građani i građanke okupljeni oko plemenite ideje izgradnje naj- dužeg, najbržeg i samim tim najzabavnijeg rolerkostera na celom svetu.

Pomislite samo na upliv stranog kapitala!

Pomislite na otvaranje stotina hiljada novih radnih mesta i pomislite na profit koji bi nam rolerkoster doneo već u prvoj deceniji eksploatacije! Ne treba biti previše mudar da bi se shvatilo kako je BG-NS rolerkoster kapitalna investicija koja samu sebe može da otplati za četiri ili pet Exit festivala. Posebno ako bi se trajanje ove kulturno- zabavne manifestacije produžilo na čitav kvartal: od maja do avgusta.

Koji bi strani turista željan muzike, zabave i opijata mogao da se odupre želji da se za dvadeset minuta moćnog adrenalinskog šoka nađe u srpskoj prestonici? Jasno je da bi iz toga ogromnu korist izvukli ugostitelji, mali trgovci, ali i čitav novoosnovan sektor proizvodnje i prodaje suvenira, koji bi mogao da zaposli sve školovane dizajnere i sve fabričke radnike koji su tokom godina tranzicije ostali bez posla. Izgradnja ovakvog rolerkostera mnogo košta, ali mnogo i vredi, jer je teško čak i zamisliti resor koji pod novonastalim uslovima ne bi doživeo procvat.

Evo, na primer: zdravstvo. Koliko školovanih lekara imamo danas na birou za zapošljavanje? I zašto svi oni ne bi bili angažovani na pružanju prve pomoći rolerkosterašima? Rolerkosterašicama? Srbija s rolerkosterom je Srbija zdravih ljudi!

Vožnja ovim ekstremno zabavnim ali i opasnim prevoznim sredstvom utiče na lučenje serotonina, a ovaj hormon s uspehom uklanja sve simptome depresije i apatije.

Pored toga, rolerkoster nije prikladan za srčane bolesnike, a manje srčanih bolesnika znači i rasterećenije zdravstvo, a rasterećenije zdravstvo znači mnogo, za sve nas. Pomislite, najzad, i kakav bi uticaj rolerkoster od Beograda do Novog Sada imao na lokalnu upravu i samoupravu naše zemlje! Čineći pokrajinsku vladu tri puta bližom republičkoj, rolerkoster bi raskrstio sa svim autonomaškim težnjama, samim tim što bi ukinuo i uzrok njihovom nastajanju. Srbija rolera, Srbija kostera, Srbija rolerkostera – od milošte nazvanog roli, bila bi moćna i jedinstvena. Bila bi decentralizovana i povezana šinama radosti i srećnih trubica, šinama punim vriske i cike... ali i šinama koje bi svim našim građanima i građankama donele zaradu i finansijsku sigurnost.

To su osnovne programske teze Rolerkoster inicijative. Uvereni smo da u Srbiji živi mnogo nadarenih i hrabrih ljudi spremnih da poveruju u naš cilj. U predizbornoj gužvi i danima Preokreta RKI je politička opcija koja, umesto praznih obećanja, građanima i građankama nudi konkretnu viziju. Zapravo, plan. Jasan plan, koji od svih nas traži mnogo odricanja i mnogo napornog rada, ali nam isto tako svima garantuje prosperitet i bolju budućnost.

Nećemo stati na stotom kilometru! Nećemo stati dok cela Srbija ne bude premrežena rolerkosterima! Sve dok se naši rolerkosteri ne budu videli iz vasione, onako kao što se vide njujorška deponija ili Kineski zid! RKI politička borba, dakle, nije samo borba za rolerkoster, već je i borba za vidljivost naše zemlje – vidljivost sa svake tačke u vasioni. Ne budite skeptični! Budite realni i racionalni: nama su, u ovom trenutku, potrebna radikalna rešenja.

Prvu prezentaciju RKI vizije imali smo u Novom Sadu, kada smo zajedno sa stotinama mladih i vrednih ljudi skvotirali bivšu kasarnu i pretvorili je u Društveni centar.

Na ovoj akciji prikupili smo desetine potpisa i to nam je još jednom potvrdilo da se borimo za pravu stvar. Sve ostalo je istorija. Ili će tek postati istorija.

Istorija neke nove Srbije. „Srbije srećnog infarkta i pozitivnog šoka!“, kako je to lepo definisala jedna od naših aktivistkinja, zapravo Jelena Bogavac, pozorišna rediteljka i književnica, naša predsednica i jedna od osnivačica naše inicijative.

Lajkujte nas na Fejsu! Pratite nas na Tviteru! Ne pitajte šta ova jadna država može da učini za vas, nego šta mi – jadni, možemo da učinimo za nju. RKI je ozbiljna, vanstranačka inicijativa!

To je borba za nas koji znamo da je politička borba seksi, čak i onda kad ne znamo za šta, niti šta joj je cilj. A jedino vredno nalaženja u životu je cilj!

Ako mi ne verujete, konsultujte kolačić sudbine! Skrckajte ga, a onda idemo zajedno, u borbu za rolerkoster... Za roler! Za koster! Za roler, #rolerkoster!

O AUTORKI
Milena Minja Bogavac je dramska spisateljica, dramaturškinja i slem pesnikinja iz Beograda. Jedna je od osnivačica Rolerkoster inicijative. U slobodno vreme radi u trupi Drama Mental Studio.