Posljednjih nedjelja i mjeseci srpske vlasti daju silne pare različitim svjetskim ekspertima i konsultantima – od Stros-Kana do Guzenbauera – s ciljem da u ovu zemlju, u krajnjoj liniji, dođe više novca iz inostranstva. Bez prevelike ironije može se kazati da bi im bilo bolje da su angažovali Woodyja Allena da snimi film o Beogradu.

Naime, nakon što je decenijama snimao filmove čija se radnja gotovo isključivo dešavala u Njujorku, u posljednjih desetak godina, zapravo od Završnog udarca (2005) koji se dešava u Londonu, Woody Allen kruži po Evropi i snima posvete gradovima, filmove koji su istovremeno i razglednički i dubinski „vudialenovski“. Karakteristično je da po pravilu, kao da je zbilja riječ o marketinškoj dosjetci, ti filmovi već u naslovu imaju mjesto radnje: Viki, Kristina, Barselona (2008), Ponoć u Parizu (2011) te Iz Rima s ljubavlju (2012).

I oni koji pomenute gradove dobro poznaju i oni koje tek žele da ih prvi put posjete, poslije gledanja ovih filmova gotovo nužno imaju poriv da pozovu turističku agenciju i rezervišu avionsku kartu za destinaciju iz naslova. Nije, naravno, da u Barseloni, Parizu ili Rimu nisu i ranije snimani filmovi, ali ima u „vudialenovskim“ rakursima nečeg što ih čini naročito neodoljivim. Možda je tajna u tome što iz njegove perspektive svi gradovi liče na Njujork, odnosno na ono što je u Njujorku najprivlačnije, njegovu beskraju raznovrsnost. I nije da oni nisu i od ranije vrhunske turističke atrakcije, ali se može pretpostaviti da je mnogo onih koje su upravo Allenovi filmovi nadahnuli da ove gradove pohode.

Woody Allen (rođen 1. decembra 1935. godine kao Allan Stewart Konigsberg) ključni je filmski pjesnik Njujorka; on je u filmu za Njujork ono što mu je u književnosti Pol Oster, a u popularnoj muzici, recimo, nedavno preminuli Lou Reed. Skoro nevjerovatno produktivan (režirao je gotovo pedeset filmova, a napisao je scenario za preko sedamdeset), Allen je u svakom svom kadru i svakoj replici prepoznatljiv.

U tom smislu je karakterističan film koji Allen formalno ne potpisuje kao režiser, ali je i glavni glumac i scenarista, Sviraj to ponovo, Sem, a koji je dubinski oslonjen na kultnu Kazablanku. Takođe, kroz Allenove filmove ogleda se i njegov privatni život. Žene njegovog života, prvenstveno Diane Keaton i Mia Farrow, često glume u njegovim filmovima (prva u osam, a druga u čak trinaest). Allen je trenutno u braku sa Soon-Yi Previn, usvojenom kćerkom Miae Farrow, njegove bivše žene, što je onomad izazvalo veliki skandal, a Allena učinilo temom socioloških knjiga o incestu.

Plavi jasmin, Alenov novi film, sa Kejt Blanšet i Alekom Bodvinom u glavnim ulogama, njegov je povratak u Ameriku, poslije serije filmova koji se dešavaju u Evropi, a osim u Njujorku, radnja ovog filma zbiva se u San Francisku. Kritičari ga hvale i porede s čuvenim Tramvajem zvani želja.

Ne znači ovo, međutim, da se Woody Allen dugoročno filmski vraća u Ameriku. Film Čarolija na mjesečini koji će u svjetsku bioskopsku distribuciju da krene naredne godine, već je snimljen. Film se opet zbiva u Evropi, na jugu Francuske, negdje, dakle, između Pariza i Barselone. Poslije Penélope Cruz, Rachel McAdams i Scarlett Johansson, nova rediteljeva mlada muza Allen je Emma Stone.  

Woody Allen rutinski snima jedan do dva filma godišnje. Lako je zamisliti da se za godinu ili dvije upusti u produkciju filma koji bi se mogao zvati, recimo, Jesen u Beogradu. Vrijedilo bi vidjeti kako, na primjer, Mila Kunis u ulozi mlade američke slikarice koja u sklopu svog velikog putovanja po Evropi dolazi u Beograd, šetka se pored Save i Dunava, gazi opalo lišće po Tašmajdanu, sa Kalemegdana gleda zalazak sunca, a zatim na Dorćolu, baš onako vudialenovnski, susreće visokog tamnog stranca...

Top 5 Alenovih filmova (skoro slučajan izbor)

1.Hana i njene sestre (1986), Hannah and Her Sisters

2.Završni udarac (2005) Match Point

3.Eni Hol (1977) Annie Hall

4.Purpurna ruža Kaira (1985) The purple Rose of Cairo

5.Svako kaže volim te (1996) Everyone Says I Love You

Tekst: Muharem Bazdulj