Od kada su se pre 14 godina upoznali na studijama za dizajn na akademiji Parsons, postali par, osnovali firmu i predstavili svoje prve kreacije, Lazaro Hernandez i Jack McCollough ne prestaju da oduševljavaju poklonike modne industrije širom sveta.

Među njihovim klijentima su Chloë Sevigny, Maggie Gyllenhaal, model Liya Kebede, stilistkinje Victoria i Vanessa Traina. Mnogi lome jezik izgovarajući ime brenda Proenza-Schouler, sastavljenog od devojačkih prezimena majki ove dvojice dizajnera.

Ipak, svi ih žele. Formula njihovog uspeha glasi: rafinirani minimalistički oblici, vitke siluete i smanjena paleta boja (kolekcija za jesen-zimu 2013. sastoji se, uglavnom, od komada u kombinaciji crne i bele).

Trenutno je devet sati ujutro, nalazimo se u SoHou, na Manhattanu, u Showroomu, kojeg je britanski arhitekta, David Adjaye, uredio kao glamuroznu pećinu, oplemenjenu drvetom i prigušenim svetlom. Lazaro i Jack sede preko puta mene, obojica su dobro raspoloženi i prosto zrače pozitivnom energijom. Sa njima je zabavno razgovarati, jer gde jedan stane drugi nastavlja.

Postali ste poznati, praktično, preko noći, kada je njujorška modna robna kuća Barneys kompletno preuzela vašu diplomsku kolekciju sa Parsons škole za dizajn. Od tada vaša karijera ide samo uzlaznom putanjom...

Lazaro:  Stvari se brzo dešavaju. Pre samo tri godine u timu je bilo 25 ljudi, a danas nas ima skoro 100. To prija, ali je i velika odgovornost.

Ubrajate se u vodeće dizajnere današnjice. Već tri puta ste osvojili vrlo važnu nagradu CFDA Designer of the Year. Vaša nova kolekcija za  jesen-zimu 2013. izuzetno je hvaljena. Šta unosite u modu, a da to neko već nije izmislio?

Lazaro:  Čovek ima dve ruke, dve noge i jedan torzo. Tu se ništa nije promenilo i većina onog što se nosi već odavno postoji. S tim mora da se živi, ukoliko niste zainteresovani da stvarate umetnost.

Jack: Dakle, besmislesno je praviti odeću sa četiri rukava ili za tri noge...

Lazaro: Cilj nam je da pravimo jedinstvene komade koji služe svrsi, odnosno, mogu da se nose lako i udobno.

Jack: Ne posedujemo arhivu, ne pravimo tematske kolekcije. Dozvoljavamo da nas ispiriše današnjica: aktuelna muzika, umetnost, putovanja, internet...

Lazaro: Žene danas, uglavnom, imaju sve što im treba u ormanu. Mi pokušavamo da odgonetnemo njihove snove i probudimo im emocije.

Ko je žena Proenza-Schouler? Kako biste je nekom opisali?

Jack: Ona je sofisticirana i cool. Glamurozna, ali ne i pretenciozna. Možda nije klasična lepotica, ali je interesantna.

Lazaro:  Ona je Uptown i Downtown žena. Ponekad izlazi iz kuće sa mokrom kosom i bez šminke, a uveče pleni izvanredno ručno rađenom večernjom haljinom. 

Jack: Ukratko, ona je ženska verzija nas dvojice. (Smeju se glasno obojica)

PageBreak

Proenza Schouler: Bogovi sa modnog Olimpa
Embedded Comments: Generated by IJG JPEG Library
Za tu vrstu žene ste 2008. stvorili PS1, robusnu tašnu koja je malo nalik na školski ranac...

Lazaro:  Ona je i danas bestseler. PS1 je trebalo da bude odgovor na logomaniju modnih firmi. Mi smo je, zapravo, koncipirali kao anti it torbu. Potom je i sama postala it.

Poznati ste po svojim eksperimentima sa novim tehnologijama i materijalima. Da li se tu nalazi budućnost mode?

Lazaro:  Da, u svakom slučaju. Nas fasciniraju savremene proizvodne metode, ali i stari zanati, takođe. 

Jack: Jedno apstraktno slikarsko delo Gerharda Richtera nas je, na primer, inspirisalo za seriju fotoprintova, koje smo sastavili patchwork tehnikom i štampali na koži.

Štampa i kupci uvek sa nestrpljenjem iščekuju vaše modne revije. Kako se snalazite sa tim pritiskom?

Lazaro:  Pritisak je neizmerno porastao, zato što u međuvremenu predstavljamo pre-fall i pre-spring kolekcije. To uvek obraduje osoblje koje radi marketing našeg brenda i prodaju, jer su te kreacije nosivije nego one sa modne piste. Imamo novog partnera (američki investitor Andrew Rosen, CEO kompanije Theory, prim. aut.), koji želi sa nama da se proširi na internacionalno tržište. Trenutno razmatramo Aziju, a tu je, naravno, i Evropa. 

Jack: Bežimo iz ovog modnog cirkusa što češće možemo. Sa našim psima Busterom i Jojoom često odlazimo na našu, više od 200 godina staru, farmu u Berkshireu. Nakon svake velike prezentacije izdvajamo vreme za putovanja. Kada se vratimo, razmenjujemo prikupljena iskustva, rastajemo se na određeno vreme i svako od nas ostaje sam sa sobom. Onda počinjemo sa crtanjem.

Na vašoj farmi?

Jack: Da, za jednim dugim stolom, ali svako za sebe. Kada završimo, često pronađemo zapanjujuće paralele.

I to funkcioniše bez svađe?

Jack: Pa, ponekad neko od nas odjuri Land roverom (smeh), ali uvek pronađemo kompromis. Naše najjače kreacije su nastale nakon što smo neko vreme bili ljuti jedan na drugoga.

Pre dve godine dobili ste poslovnu ponudu od kuće Dior, stan u Parizu, jos više prestiža... Odbili ste i skiptar prepustili Rafu Simonsu. Zašto?

Lazaro:  Zato što nam je naša lična i kreativna sloboda bitnija. Mi rastemo, ali još nismo u potpunosti tamo gde želimo da budemo. U međuvremenu, uzgajamo ruže i gajimo voće i povrće...

Jack: Pre nekoliko nedelja na našoj farmi se oprasilo 30 prasića. Jedno smo usvojili, jer ga je majka odbila. Šta je naspram toga jedan stan u Parizu?