Tatjana Radičević

Tijanin portret je fragment iz serije fotografija nastalih marta prošle godine, u pejzažu oronule prve fabrike šećera u Jugoslaviji, napuštene pre više od trideset godina. Njena plava šminka, plastična lepeza sa veštačkim perjem i svetlucava sintetička garderoba stvorile su odličan kontrast prašnjavim, izlomljenim ciglama i korodiranom limu. Lepršajući nad ruševinama, izgledala je kao sablasna vila plastičnog doba u kom živimo. Atmosferi su dali doprinos i tmurni oblaci koji su se nadvijali nad nama, najavljujući kišu.

Dušan Rajić

hteo sam da te zovem, nisam mogao... gde si sada. / bilo je dobro ono veče, mogli bismo da ponovimo?  /  e kako si? je l ti bolje? ja sam i dalje sjeban. /  šta planiraš danas? oćemo opet?  /  jesi videla ono što sam ti poslao?  /  e zovem te za pet min. samo da završim ovo.  /  kad se vraćaju tvoji?  /  jesi još gore, ja ću da palim.  /  što nisi online?  /  kupi hleb!!!  /  nedostaješ mi puno :*  /  platio sam račune.  /  ajde molim te da prestanemo sa ovim. /  pogledaj da ključevi nisu ostali tu?  /  obuci nešto toplo ovde je hladno.  /  

Nemanja Knežević

treba mi savet. u septembarskom broju elle magazina ima neka rubrika gde fotografi daju svoje fotke, po jednu svoju fotku i svako dobije stranu i treba da se napiše tekst od 500 reči. meni su ti opisi fotografija užasni uvek, šta kao sad ćeš da mi pričaš šta je na fotografiji.

Jelena Mijić

Portret moje mlađe sestre

Ova fotografija pripada seriji Pogrešne procene koja nastaje već nekoliko godina. Na njoj je trebalo da bude portret moje mlađe sestre Anđelije na prvom letovanju, ukoliko ne računamo ono porodično, kada je imala godinu dana.

Na fotografijama iz ove serije upravo ono što je bilo povod da one i nastanu izostaje i to uglavnom zbog mog nespretnog rukovanja fotoaparatom. Razlog zbog kog ovo ne uočavam odmah jeste što je priroda medija analogne fotografije izrazito spora i sami rezultati nisu nam dostupni odmah. Vremenska distanca od trenutka snimanja do momenta kada je fotografija konačno preda mnom, dozvoljava mi da poverujem u to da će fotografije biti baš onakve kakvim sam ih zamislila. Na gotovoj svakoj rolni filma dešava se po koji „promašaj“. Ti snimci, iako ponekad potpuno banalni ili smešni ili nečitljivi, ipak postoje i bez obzira šta je na njima, čine da se setim baš onih momenata koje sam želela da zabeležim.

Marija Mandić

Mariju kako pravi balon od žvake fotografisala sam davne 2012. godine, na Futoškom putu u Novom Sadu. Iako je prošlo već četiri godine od nastanka fotke, sećam se zašto, gde i sa kim smo taj dan bile tamo. To je ono što me uvek najviše veže za svaku fotografiju koju napravim, setim se dana i mesta kada je nastala. Najlepše od svega jeste to što imam vizuelni dnevnik kojem uvek mogu da se vratim i da se prisetim raznih događaja i ljudi. Mislim da je svakodnevica puna inspirativnih stvari, samo treba prepoznati lepotu koju nam nudi. 

Ana Konjović 

Toni, vladar Bushwicka

Ponovnim dolaskom u Njujork nakon pet godina susrela sam se prvi put sa drastičnom promenom grada u odnosu na ono kako ga pamtim. Kako cene stanova postaju sve skuplje i skuplje, mladi se sele u dalje delove grada. Sa Brooklynom je to slučaj već neko vreme, a Bushwick, istočni deo Brooklyna, najnoviji je centar gde mladi kreativci sa relativno malom kirijom preživljavaju u velikom gradu. 

Mlade pridošlice ovako se spajaju sa lokalnim stanovništvom koje je do sada živelo u ovim delovima grada, sa ljudima koji u Ameriku dolaze u potrazi za poslom, migrantima iz Južne Amerike, Kine, i Istočne Evrope. 

Posle dve nedelje provedene u Njujorku, shvatam da mi je upravo ovaj spoj kultura prouzrokovan surovim kapitalizmom bio glavni doživljaj puta. Kada sam se vratila u Beograd  primećujem da nemam nijednu fotografiju sa ulickanog Manhattana.

Taksi sa aerodroma staje na uglu ulica Myrtle i Broadway.

Ulica je dom velikom broju ljudi ovde. Nalik na lokalne čopore, beskućnici i ekscentrici svađaju se, komešaju, smeju i životare.

Iz grupe se izdvaja on - predvodnik odbačenih, sa gustim brkovima i ordenjem na grudima. Još prvi dan razmenili smo poglede, na neki način smo mu prijavili naše prisustvo kao što se to radi pri čekiranju u hostel ili hotel. Mislim da je odmah cenio prećutnu naklonost koju smo mu ukazali na osnovu naklonosti koja se prema njemu oseća od strane ostalih.

Dovoljno simbolično, prilazim mu i upoznajemo se tek poslednji dan puta. 

Ovo je Toni, nekrunisani kralj Bushwicka, poslednjeg džentrifikovanog dela Brooklyna 2016.

Darko Marjanović

Slučajno sam iz bašte kafića ugledao dečaka kako nosi ogromnu sliku. Našao ju je negde usput i vukao je za sobom po ulici. Kada sam mu prišao i zamolio ga da je podigne da bih ga fotkao, video sam da se portret donekle poklapa sa njegovim telom i da je cela kompozicija (slučajnost) neverovatna. Tek kada sam razvio film i skenirao negative, shvatio sam koliko značenja nosi ova fotka. 

Dečak sa ulice koji se krije iza slike. Dosta slično onome što ja sada radim.

Priredili: Marija Pecić i Teodora Jeremić

Zapratite ELLE na Viberu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>http: //www.viber.com/ellesrbija