Mica Arganaraz pojavljuje se na „plesnoj pisti“ i igra. Oko nje je grupa seksi devojaka i mladića koji đuskaju u tom sladunjavom pop ritmu. Vratila se potpuna kič opuštenost bezbrižnih devedesetih, uz bleskove proleća 2003. Od 1995/96, kao njegovih početnih godina, preko 2002/03, kao got i porno šik vrhunca, sve do proleća 2016. Tom Ford uspevao je da probudi onaj čisti i jednostavni modni instinkt u svakom od nas koji smo samo to i tražili: destilovanu modu.

Trenutak, trzaj, pokret kukom, dobre noge i još bolje cipele. U tri i po minuta stala je cela njegova filozofija: mi smo najlepši i najzgodniji. Toliko smo dobri da možemo da idemo goli, ali nosimo skupe stvari jer smo bogati i idemo na najbolje žurke gde možemo da igramo i spavamo s kim god poželimo.

Postavljajući osnovu svog estetskog izraza u sedamdesete godine, Ford uspeva da gradi specifičan stil rekonstruišući samu rekonstrukciju. U svojoj finalnoj kolekciji za Gucci, za jesen 2004. on je već uradio jedan pregled svojih najvećih hitova. Za proleće 2016, sada za svoj brend, ponovo je u drugoj polovini sedamdesetih, ulazeći i u osamdesete, baš kao što je radio za Gucci, za proleće 2003. To je svakako bila jedna od najkontroverznijih kolekcija, ali i kampanja koje je uradio. Gole grudi na pisti, i još više ogoljenosti u kampanji sa čuvenom G tačkom. Carmen Kass, Louise Pedersen, Adam Senn i Ivan De Pineda zavodili su jedni druge u znojavim scenama seksualnih igara koje je režirao Mario Testino.

Zajedno sa tadašnjom Tomovom vizijom u Yves Saint Laurentu, sa Gallianovim Diorom i sa Dolceom i Gabbanom u obe njihove linije, tih godina dolazi se do vrhunca eksploatacije seksa u modi. Sex sells doživljava svoj orgazam. Užitak traje i nekoliko narednih godina, ali ceo događaj nije više tako napet i čvrst nakon Tomovog napuštanja tadašnje Gucci grupe i mode uopšte. Tada se pojavljuje i prvi kratak film o dizajnerovom „misterioznom“ nestanku. Tom Ford is missing, u režiji Cyrila Guyota jeste crno-bela priča inspirisana dvadesetim godinama, sa elementima holivudskog krimi-glamura iz četrdesetih. Tom Ford je nestao, da bi na kraju zagonetni osmeh tadašnje urednice francuskog Voguea otkrio gde se on ipak nalazi.

Tokom decenijske vladavine uspeo je da napravi takvu vrstu tima u kome su ljudi sa najrazličitijim modnim talentima, u njenom frivolnom umetničkom, ali i strogom industrijsko-poslovnom delu. Najvažnija osoba u tom korporativnom segmentu bio je Domenico de Sole. Od jedne stare modne kuće pred bankrotom, uz Tomov talenat i viziju, uspeo je da napravi Gucci grupu, koja je preko PPR kompanije kupila Balenciagu, Stellu McCartney, Bottegu Venetu, i mnoge druge brendove, krunišući uspeh sa Yves Saint Laurentom. Ceo kreativni tim napravio je jedinstvenu viziju dva najveća brenda u grupi, pa je tako od Guccija nastao Gucci by Tom Ford, a od francuskog nacionalnog blaga, YSL, nastao je YSL by Tom Ford. Preko Marija Testina, Terryja Richardsona, Stevena Meisela, Alexeija Haya, Rie Rasmussen, JR Gallisona, Natalije Vodianove i Darie Werbowy, pa do Solvea Sundsboa, Merta i Marcusa, Jona Kortajarene, Anne Jagodinske, Lare Stone i Gigi Hadid, stvarao se neprekidan niz ličnosti koje su delile zajedničku percepciju trenda i stila, stvarajući tako Fordov samostalni brend, nezavisan od modnih konglomerata.

Bez napadnog i samoreklamirajućeg klasifikovanja u gangove i armije, sasvim je jasno da je ova ekipa mnogo jača, možda baš zato što njen naglasak nije na elitističkoj isključivosti. Kada se vratio kreiranju odeće 2010, nakon velike pauze, on je pokušao da napravi drugačiji pristup od tada vladajućeg načina modne komunikacije. Intimna prezentacija sa nekoliko svetskih megazvezda, samo za odabrane modne urednike, sa zabranom fotografisanja, bila je nova i osvežavajuća ideja. Kasnije se to ispostavilo kao neodrživo.

Uviđajući i priznajući svoju grešku u tom postupku, on je počeo da prikazuje kolekcije na londonskoj Nedelji mode, ostavljajući muške prezentacije u nešto zatvorenijem i skromnijem obliku, čuvajući na taj način svoju ideju o privatnosti i personalizaciji mode.  U martu je prikazao kolekciju za ovu jesen u Los Anđelesu, upravo za vreme Oscar vikenda, osiguravajući time najzvezdaniji prvi red u celoj sezoni. Iako je ova revija na američkom kontinentu imala svoj jak marketinški značaj, odeća koja je prikazana bila je isto toliko američka: malo prerijske romantike, kaubojski (pozdrav rodnom Teksasu) i indijanski efekti spojeni poput patchworka od džinsa i kože, sve to sa animal printom u jednom smirenom Divljem zapadu pokazali su kako bi savršeno moderno mogao da izgleda jedan tradicionalni američki brend poput Ralpha Laurena.

Stavljajući nekoliko grafičkih talasastih motiva na nekoliko finalnih haljina, ponovo je zahvatio sedamdesete. Ti isti talasi pojavili su se i na ovoj novoj kolekciji, samo u letnjoj varijanti i u disko verziji. A kako bolje prikazati takve komade, nego na plesnom podijumu, u kombinaciji modne revije i žurke. Odatle i odluka da napravi prezentaciju koja će biti isključivo orijentisana ka internetu. I tako je uspeo ne samo da se prilagodi fenomenu instamode, društvenih mreža i broja lajkova, nego je u toj borbi u kojoj je do sada bio samo zbunjeni posmatrač i neprikosnoveno pobedio. Kako će se dalje odvijati njegova priča, ostaje nam da vidimo nakon premijere filma Nocturnal Animals. Nastaviće se razmena stavljanja akcenta na odeću i stil. Nekad će čizme preko kolena biti u centru pažnje, nekakva šljkokičasto tigrasta mini suknja sa šlicem, a nekad će biti naglašena samo atmosfera u kojoj su te čizme i suknja bačeni u ćošak spavaće sobe.

Tekst: Veljko Gavrilović

Zapratite ELLE na Viberu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>> http: //www.viber.com/ellesrbija