Pored toga što je afirmisani model u Njujorku i šire na planeti, Marina Krtinić je, pre svega, dobra predstavnica generacije u ranim dvadesetim. Ona je bliža epitetima prave Amazonke, nego Barbike. U manekenstvo su je doveli lepota, figura, talenat i visoki profesionalizam.

Ono što ju je zadržalo i guralo ka vrhu u svetu svakodnevne konkurencije s kojom se nosi i pobeđuje je, jeste njen duh koji je uokvirio njen kvalitet u vanserijski. Jedino je ostala misterija da li će u njenom životu između klavira i slikarskog platna na kraju ipak bubnjevi dobiti glavnu reč.

Kada si počela da se baviš manekenstvom?

Počela sam sa 19, onako ozbiljnije. Do osamnaeste sam se „šećkala“, još sam išla u školu pa mi je bilo teško sve da uklopim.

A kako je došlo do manekenstva?

Prvo me je u Novom Sadu zaustavila neka devojka na ulici i pozvala me na prvi kasting. Ja sam to eskivirala jer me u prvi mah to nije zanimalo. Onda sam slučajno završila na promociji L’ Officiela i tu mi je prišla Verica Rakočević i pitala me hoću li da radim reviju što sam oduševljeno prihvatila. Na toj reviji upoznala sam sve devojke iz Foxa i one su mi predložile da se oprobam i profesionalno, pa sam tako i uradila.

Šta si želela da budeš kada si bila mala?

Svirala sam klavir i htela sam da budem pijanista.

Jesi li kao mala slušala klasičnu muziku?

Ne. Više sam rasla uz rok pored svojih roditelja i zato su mi se u jednom trenutku dopali bubnjevi, pa sam htela i to da sviram. Moji su u to vreme ludeli od mene i mojih stalnih promena: te sad ću odbojku, pa rukomet, pa bubnjeve i tako redom... Nisam znala šta bih.

Kako su roditelji koji se bave prirodnim naukama podneli tvoj odabir zanimanja?

Veoma loše. (Smeh) Baka mi je doktor defektologije, a pokojni deka je takođe bio doktor, neuropsihijatar. U familiji su mi svi lekari, a moj brat pravi muziku, producent je i DJ, a ja sam model.

Misliš li da postoje predrasude o tvom zanimanju u intelektualnim krugovima?

Da, mislim da postoje.

Zbog čega smatraš da je tako?

Zbog svega što se dešava u ovom poslu. Ima različitih devojaka. Nije nužno da si, ako si model, glupa, ili da se baviš prostitucijom. Ali, kao i u svakom poslu, ne mora da znači ni da si preterano inteligentan ako si doktor. Ima raznih ljudi u svakoj profesiji.

Koliko se kod nas istinski ceni to što je neka devojka napravila svetski uspešnu karijeru? Heidi Klum je u Nemačkoj zbog toga postala nacionalna ikona?

Mislim da se kod nas, nažalost, tome pridaje veoma malo važnosti. Vrlo brzo se sve zaboravi.

Kako to kada se mi hvalimo da smo nacionalno osvešćena nacija?

Čudno je to. Kao da je za svakog gosta tri dana dosta. Ne znam. To mora da se dešava stalno. Na primer, dok god Novak Đoković osvaja titule i prvak je sveta, biće svuda priznat i prisutan, ali ako to prestane, neće se o njemu više ni pričati. Mislim da bi ga ljudi malo i zaboravili.

Šta misliš o ponovo aktuelnoj kampanji da će Amerika dobiti prvu ženu predsednicu, Hillary Clinton?

Mislim da nema velike šanse među vukovima. Pokušava nešto već neko vreme, ali neće moći da se probije u prvi plan. Ne pratim više vesti kao ranije. Izbrisala sam sve aplikacije iz telefona tog tipa jer mi je postalo naporno. Kod nas te stalno bombarduju lošim vestima. Kao da se takmiče koje će biti što ružnije i gore. Tako da sam se potpuno isključila iz priče o tome šta se dešava ovde. Mama me izveštavala kad dođem, ali sad sam joj i to zabranila.

Istraživanja kažu da kod nas sve manje mladih prati televiziju i štampu. Misliš li da to što se sve veća količina ružnih vesti stavlja u prvi plan mladi vide kao vrstu agresije?

Tačno. Treba da se piše i o lošim stvarima, ali ne na taj senzacionalistički način. Na primer kada u Njujorku uključim Jutarnji program, prvo počinju sa lepim vestima, a na kraju dolaze do teških i ozbiljnih tema.

Kako reaguješ na informacije da u našoj zemlji ima sve više zlostavljanih i ubijenih žena?

To je stvarno grozno!

Misliš da je to pitanje kućnog vaspitanja ili bi naši zakoni, kad je o tome reč mogli da budu oštriji i dosledniji u sprovođenju?

Baš juče sam pričala sa devojkama sa kojima sam radila reviju i jedna mi je tražila da joj nabavim tizer, (elektro šok) iz Amerike jer živi u Mirijevu i boji se kada se noću sama vraća kući. I ja se bojim kad padne mrak, mogu da te gurnu i opljačkaju. Najgore što može da se desi napadaču jeste da ga privedu i posle nekog vremena puste. Da, moglo bi da se poradi na takvim zakonima.

Pa i u Njujorku ima kvartova koji su opasni,zar ne?

Naravno, ali napadač će dobro razmisliti jer imaš pravo na samoodbranu zbog koje posle ne moraš krivično da odgovaraš. A tu su i drugi ljudi koji ne okreću glavu. Doći će, pomoći će, umešaće se...

Honorari manekenki su na zavidnom nivou, ali to je veoma stresan posao. Šta misliš, koliko dugo ćeš još moći to da radiš?

Poslednjih pola godine to mi je glavno pitanje. Imam 24 i već sad, to je neka granica. Sve mlađe devojke počinju da rade ovaj posao. Juče sam upoznala jednu koja ima 15 godina. Ja radim strastveno i volim ovaj posao. Dokle god mi nije opterećenje da idem na snimanja, do tad ću se ovim baviti...

PageBreak

Opiši mi jedan svoj dan. Odavno pokušavam da objasnim ljudima kako to u praksi nije glamurozan posao.

Kada nemam posao, onda ceo dan radim kastinge. Prvi su od devet ujutro, što znači da moram da ustanem u sedam da se pripremim i odem na zakazano mesto, možda tu i da pričekam neko vreme u zavisnosti od toga o kakvom je kastingu reč. Ako je za reviju, to je najteže, tu se čeka i satima. Kada je sezona, za vreme FW, to je sigurno po 10 kastinga dnevno. Naravno da ne stignem na sve, pa mi se prebace za sutradan. Onda sutra imam 15. Pa tako to vučem dan za danom. Na svakom kastingu bude oko 2.000 devojaka. Pa čekaš u redu. Destinacije između kastinga su takve da jedeš usput, na ulici, ako stigneš.

Raspričaj se slobodno, ne znaju ljudi... (Smeh)

Na primer: stigla sam na set u sedam, pa dok se svi okupe, dok se naprave šminka i frizura, namesti set... Te pripreme traju sigurno nekoliko sati. Teoretski to je dva sata šminka, dva sata frizura, ali uvek je duže, i onda počinje snimanje. I tako ceo dan, jedino imaš pauzu za ručak.

U timovima s kojima sarađuješ na setu, ko je najdobronamerniji? Fotograf, šminker?

Pa sve zavisi od ekipe, od čoveka do čoveka... Radila sam sa fotografima kojima se sviđam, ali onda vidim da me stilista, ili šminker, baš ne podržava i to mi ubija entuzijazam da dam sve od sebe, ali to je normalno. Ne možeš uvek svima da se dopadaš. Ovaj posao je veoma, veoma okrutan.

Cara Delevingne izjavila je da je manekenski posao toliko okrutan da se od devojaka ne traži ništa osim da budu roba koja se iskorišćava...

U pravu je, pogotovo danas kada je potražnja za modelima velika i svake sezone imate po hiljadu novih lica, a to je mnogo u odnosu na količinu posla. Zato se devojke tako brzo i menjaju. Jedne sezone si zanimljiva, druge nisi. Te koje su uspele da budu zanimljive više godina u stvari su one koje sve rade. Na kastingu je dozvoljeno da te kritikuju i osuđuju na osnovu izgleda. Ukoliko imaš centimetar više, ne dobiješ posao. Ako nisi psihički dovoljno spremna jaka i zadovoljna sobom, veoma lako možeš da odeš u neku drugu stranu.

Koliko je po tvom mišljenju bitna tvoja harizma i osećaj menadžerskog duha kako bi mogla da vodiš svoju karijeru?

Za mene je to veoma bitno jer izgledam specifično i ograničena sam što se tiče komercijalnih poslova i onda je veoma važna ta konekcija sa ljudima, na primer sa kasting direktorom ili producentom ili klijentom, dizajnerom. Zato je važno hoću li da im se dopadnem kao osoba s kojom treba da provedu ceo dan na snimanju. I meni je to bitno, iskreno. Ne znam ko voli da radi sa dosadnim ljudima.

Ja sam dobijala poslove na osnovu toga što me ekipa s kojom sarađujem toliko voli da me bukira iako tehnički ne odgovaram tom tipu. (Smeh)

Meni se baš to dešava. Kažu mi:„ Super si. Hoćemo da radimo sa tobom. To što nam se ne uklapaš, nema veze, napravićemo nešto!“ U mom slučaju to je bitno jer znam devojke koje su i lepe i komercijalne, pa opet nemaju takvu konekciju.

To je lep deo posla, zar ne?

Tačno. Zato ga i volim, a ako voliš ovaj posao, možeš ludo da se zabavljaš. Ukoliko sve radiš zbog novca, onda to može da bude jako surovo.

Kako ti se čini kampanja „Pre i posle Bella Hadid“ na Twiteru, koja apeluje na opasnost od lošeg uticaja na mlade devojčice, a u vezi sa plastičnim operacijama koje su joj promenile lični opis i to pre punoletstva, jer ona nije prva koja je zahvaljujući tome dobila veliki prostor u medijima?

Iskreno, mislim da će tu kampanju da treba da uživaš u sebi takvoj kakva jesi mlade devojke teško shvatiti. Nažalost, lepota je postala jako bitna ljudima. Na osnovu izgleda te prihvataju ili ne.

Misliš li da je sada opterećenje biti devojčica?

Ogromno. Devojčice se sad šminkaju već u osnovnoj školi. Ne mogu više da procenim godišta. Ja imam 24, a upoznala sam devojčicu koja ima 15, a izgleda starija od mene. I dalje sam u šoku zbog toga.

Kako bi tvoja mama reagovala da si se ti tako sređivala dok si išla u osnovnu školu?

Moja majka je jedna divna osoba i iako je bila liberalna za mnoge moje odluke i uvek me je puštala da radim šta želim, na primer imam tetovaže, mislim da bi se zgrozila na molbu da operišem nos, ili nešto drugo. Ne bi mi to nikad dozvolila. Kada sam kao osamnaestogodišnjakinja otišla u Women agenciju iz Milana, predložili su mi da malo sredili nos i gornju usnu, a ona mi je rekla: „Ako im se takva ne dopadaš, nemoj ni da se baviš tim poslom.“ I hvala joj zbog toga.

Šta tebe lako učini srećnom?

Volim da slikam. To radim svakodnevno. Uvek nešto dorađujem i to me ispunjava.

Znači li to da je reč o tvojoj novoj karijeri?

Pa možda. Ali, pošto se stalno seljakam i putujem, svoje radove iz praktičnih razloga ne nosim sa sobom. Slikam da bih izrazila ono što osećam ili nešto o čemu sanjam. Kada je moj dečko bio sa mnom u Istanbulu gledao me je kako slikama i pitao zašto ostavljam svoje radove. To me je podstakao da bi možda bilo dobro da ih ipak nosim sa sobom.

Koji umetnik je tvoja zvezda vodilja?

Gustav Klimt. Imala sam sreću da, dok sam u Beču čekala na jednom kastingu, u holu čekaonice vidim njegov rad i bila sam potpuno fascinirana. Odmah sam pomislila da je to još jedna dobra strana modelinga. (Smeh)

Znači kad porasteš bićeš slikarka?

Moguće. Ali ja sam tip osobe koja će da pusti da se stvari u životu same razvijaju. Možda je to loše, ali ne volim da planiram jer nikad ne znam gde će put da me odvede.

Manekenstvo je samo po sebi nomadsko zanimanje, ali proširuje vidike, zar ne?

Slažem se. Ljudi koji nisu iskusili takav život to ne razumeju. Oni su u jednom gradu, na jednom poslu, sa jednim prijateljima, a meni je svaki dan drugačiji i potpuno nov. Ne bih mogla svaki dan da radim isti kancelarijski posao. To nikako.

Šta bi još izdvojila kao dobre stranu modelinga?

Naučiš da poštuješ različitosti. Upoznaješ razne kulture, nacionalnosti, religije...

Zašto misliš da se žene ne podržavaju između sebe, pogotovo kod nas?

Možda u toj želji da se nešto postigne izgubiš saosećajnost da se raduješ zbog uspeha nekog drugog jer bi voleo da se to tebi dešava. Mislim da je bitno da se taj osećaj balansira u samom sebi. Svi smo lepi i drugačiji na svoj način. Kad se nekome desilo nešto lepo, treba da uživamo u tome. Ako neka moja koleginica radi bolje od mene, sigurno zaslužuje pohvale i ja joj nikad ne zavidim.

Kada smo dotakli temu novog i starog feminizma, manekenstvo je možda jedini posao za koji su žene mnogo bolje plaćene od muškaraca... (Smeh)

Da, zato što su žene veći potrošači. Iako su muškarci mnogo manje plaćeni oni se drže zajedno, na kastingu se druže i zabavljaju, a devojke su uglavnom napete i zabrinute hoće li dobiti posao...

Koliko su manje plaćeni?

Gotovo upola manje. Mislim da je modeling jedina profesija u kojoj su žene u svakom pogledu dominantnije.

I, šta smo zaključili, šta ćeš raditi kasnije?

Mogu svašta. Možda ću svirati bubnjeve. Obožavam Billyja Idola i Kim Wilde. Kad su me na kastingu jednom pitali šta bih volela da radim, rekla sam da bih volela da sviram bubnjeve za Billyja Idola. To bi bilo ostvarenje mojih snova. A možda se i desi. Nikad se ne zna.

Razgovala: Irena Mišović

Zapratite ELLE na Viberu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>http: //www.viber.com/ellesrbija