Zuzanna nikada nije svesno pokušala da se bavim poslom predviđanja trendova, to se desilo slučajno. Njeni roditelju su dizajneri, majka joj je radila trideset godina na institutu poljskog dizajna. Govorimo o sedamdesetim godinama, kada je Poljska bila komunistička zemlja i domaće kompanije samo su želele da iskopiraju ono što je neko već smislio. I sama je završila Akademiju za industrijski dizajn u Ajndhovenu. Već sedam godina je u menadžment bordu Nedelje dizajna u Holandiji i za svoj rad osvojila je brojna priznanja. 

Kako se uopšte postaje predviđač trendova? Koji je bio vaš put?

Srećom, imala sam veoma dobrog tutora na fakultetu i on mi je dozvolio da svoje lično iskustvo inkorporiram u diplomski rad. Tada sam bila opterećena pitanjem „zašto‟. Odgovor sam tražila u svim svetskim religijama, razgovarala sam sa njihovim predstavnicima, išla u crkve i džamije... Možda to zvuči čudno, ali sve što sam želela jeste da nađem odgovor na to pitanje. Nisam znala da će ta potraga u potpunosti promeniti moj život. U njoj sam spoznala da duhovnost koja je u nama i nema veze sa verom koju praktikujete. Odgovore sam našla u paganskoj religiji, takozvanim belim vešticama koje veruju u intuiciju i osećaje. Celokupno svoje istraživanje predstavila sam u knjizi. Istraživala sam svest o osećajima, čulima... Tada sam bila na praksi u kompaniji Phillips i moj plan bio je da se posle diplomiranja vratim u Varšavu i postanem partner u tatinom dizajn studiju. U tome me je sprečila koleginica koja me je pogurala da pokušam da ostanem u kompaniji. Dobila sam priliku za razgovor i tadašnjem direktoru predala sam portfolio u kome sam sažela svoje traganje, i to kroz razne medijume kao što su staklo, papir, hologrami... Za mene je sve deo vizuelne komunikacije, čak i grafiti i tetovaže. To je tad bio svež pogled na svet. Ne samo da su želeli da mi ponude posao, već su izmislili novu titulu za mene. Zvanično sam postala trend analyst, to je bilo fantastično, rad u velikoj multinacionalnoj kompaniji sa velikim budžetima za eksperimentisanje i razvoj. Dobila sam sedmicu na lutriji, a nisam ni znala da sam učestvovala u igri.

Koliko tehnologija, a pre svega društvene mreže utiču na nove trendove i njihovo širenje?

Ah, društvene mreže! Deluje kao da tamo postoji ogroman protok informacija, ali ako bolje pogledate, i nema ih mnogo. Sve zavisi kakve izvore pravite. Na Linkedinu ne dobijam ista obaveštenja kao na Facebooku gde su moje drugarice. Nekad ljudi dele određene stvari smatrajući da su lepe ili zanimljive, ne znajući ni sami da li dele neku šokantnu inovaciju, ponekad ni ne znaju šta gledaju...

Vaš posao podrazumeva dosta putovanja... Koja zemlja ili grad vas najviše inspirišu?

Obožavam sudar kontradikcija! Zaljubljena sam u Island. Tamo idem još od studija, kod svoje prijateljice. Island poznajem kao lokalac. Kad slećete, mislite da ste stigli na Mesec. Nema drveća, svuda je samo lava. Ljudi su tako sirovi i divni, oni su moderni praistorijski ljudi. Preživljavači. Gledaju u oblake, mirišu vazduh i znaju kakvo će vreme biti sutra. Zbog kamenja prijem interneta je užasan. Tamo odlazim da ispraznim podatke iz svoje glave. Formatizujem se. Pravi digitalni detoks, vraćam se prirodi. Lokalci pripremaju meso tako što ga u aluminjumskoj foliji spuste u rupu u zemlji i zatim zatrpaju. To tako stoji od jutra do mraka i posle se ne dodaju začini, osećate ukus zemlje. Jedno su sa prirodom, to je ono što smo izgubili. Takođe, veoma volim i opozit, obožavam Orijent. Volim Tursku, ako nastave ovako, postaće jedna od najvećih svetskih ekonomskih sila. Moram da priznam da sam se, kad sam jutros doručkovala u hotelu, zaljubila u Beograd. Slovenska kultura sa turskom kuhinjom... Savršeno!

Šta mislite, gde je Srbija na sceni globalnih svetskih tokova?

Nešto se tu sprema! Mogu to da osetim, ali za sada ne i da predvidim. Ipak, ako se budete držali ovog smera, Beograd može postati sledeći Berlin. Vaša pozitivna strana jeste to što ste mala država. Zbog turbulentne istorije navikli ste na promene. Možda je došao momenat da udahnete i prestanete da se branite, već da počnete da verujete u sebe. Upoznala sam fantastične ljude ovde. Možete sad da uključite tajmer i čekate kad će Srbija postati the place. Postaće kul, privlačna destinacija. Vi ste balans između Evrope i Orijenta, ali nedostaje vam vere u sebe.

Koji je trenutno najveći trend kad je reč o stilu života?

Jedan od najvećih trendova jeste Favela dizajn. Moramo da naučimo kako da koristimo đubre kao sirov materijal. Uzmimo na primer burme, zlatni prsten nije tu samo kako bi pokazao da li je neko u braku, u staro vreme ljudi su to prstenje prodavali ako nastupe poteškoće i nevolje. Bio je to kao neki zalog. Mnogi su to zaboravili. To je metafora da sve što kupite mora imati svoju skrivenu vrednost. Ne treba da kupujete nešto što će postati đubre. Pri kraju smo korišćenja prirodnih materijala, iscrpećemo sve izvore. Zbog nestanka nafte plastika će postati najskuplja sirovina. U poslednjih nekoliko decenija proizvodili smo samo metal i plastiku. Imamo gurue za metal i plastiku! A gde su gurui za kožu, drvo, platno... Favela dizajn je veoma ozbiljan pokret, to je biznis model. Moramo da promenimo način razmišljanja i usvojimo nove estetske vernosti. Nije bitno da li je nešto lepo, moramo razmisliti od čega je napravljeno i zašto. Upravo je to najveći trend, promena percepcije i svesti. Sve to će se desiti veoma brzo.

Znači li to da je globalizacija omanula?

Globalizacija se završila. To je bio eksperiment koji je propao. Srećni ljudi postali su nesrećni. Evo vam primer, imamo preveliku produkciju mleka u Evropi, stvaraju se veliki viškovi. Oni sada to mleko pretvaraju u prah, magacini su puni. I mora se uraditi nešto s tim. Otkrili su da mogu da prodaju to mleko u Aziji. Ali, problem je što Azijati nisu naviknuti na mleko, to nije u njihovoj kulturi. Ljudi se se sada razbolevaju jer ne mogu da svare to mleko. Ali, to je biznis. Posle hrane, na scenu dolazi farmaceutska industrija. Doneće nove lekove i izlečiti te ljude. A pre svega toga oni su bili srećni. Globalizacija je kolonizovala i uništila fantastične kulture. Sada idemo unazad. Počinjemo da razmišljamo šta je sve te ljude činilo srećnim. Taj proces zove se glokalizacija. Poenta glokalizacije jeste da prvo morate da budete snažan lokalni identitet kako biste poslovali na globalnom tržištu. Bez toga, nikada nećete postati globalni igrač. U tome vidim i vašu snagu. 

Tekst: Jelena Karakaš