Na sceni je bila sigurna, koketna, iskrena, glamurozna i obična. Rođena u Minesoti 10. juna 1922. kao Frances Ethel Gumm, bila je treća i najmlađa ćerka Franka Gumma i Ethel Marion Milne. Njeni roditelji su se sreli u pozorištu, vodvilj je bio njihov život, pa je bilo logično da sve tri devojčice rano počnu da uče da pevaju, igraju i nastupaju zajedno. Frances je počela najranije, imala je samo dve i po godine kada je izvela Božićnu pesmu Jingle Bells u pozorištu svojih roditelja u Kaliforniji. Sa sedam godina imala je filmski debi, a onda je sa sestrama nastupala u kratkim filmovima. Ugovor sa MGM-om potpisala je 1935, imala je tada samo 13 godina. Frances je postala Judy Garland, ali joj je tada, pred sam osvit pevačkog i glumačkog uspona, umro voljeni otac Frank. Bila je potpuno skrhana i čitav budući život provela je u potrazi za očinskom figurom koja bi ispunila tu prazninu. Ipak je smogla snage i snimila na radiju pesmu koju je posvetila njemu.

Uspela je da oduševi glavne ljude u MGM-u pevajući verziju pesme You Made Me Love You u čast Clarku Gableu na njegovoj rođendanskoj zabavi. Odmah je bila angažovana za rad na devet tinejdžerskih filmova, zajedno s Mickeyem Rooneyem, u kojima je igrala „devojke iz susedstva”. Onda je došlo vreme da se ekranizuje čuvena priča u kojoj su se severni i južni vetrovi u Kanzasu sreli upravo na mestu gde se nalazila Dorotina kuća. MGM se spremao da snimi Čarobnjaka iz Oza. I Shirley Temple je razmatrana kao buduća Doroti, ali je ulogu ipak dobila Judy. Nove tehnologije koje su donele raskošne boje na filmsko platno uveliko su korišćene u Čarobnjaku, srebrne cipelice koje Doroti nosi u originalnom tekstu Franka Bauma postale su jarkocrvene. Snimanje je bilo mukotrpno, ali se trud isplatio. 

Premijera je bila u avgustu 1939. Čarobnjak iz Oza je najgledaniji film u istoriji kinematografije, jedan je od deset najboljih filmova svih  vremena. Američki filmski institut je pesmu Over the Rainbow proglasio najboljom filmskom numerom, a kako je napisao The Observer, soundtrack za ovaj film nikada nije prevaziđen. Za ulogu u ovom filmu Judy je dobila specijalnog Oskara za najbolju mladu glumicu. Tada je već imala potpisan ugovor sa izdavačkom kućom Decca Records. Njena pesma I’m Nobody’s Baby bila je u prvih deset na muzičkim listama. Nakon uloge u filmu Ziegfled Girl (1941), u kojem je igrala pored ikona lepote tog doba, Lanom Turner i Hedy Lamarr, odlučila je da joj je dosta života u koži tinejdžerke dečačkog šarma, i da bi svetu pokazala da je dovoljno odrasla, sa 19 godina (jula 1941) u Las Vegasu udaje se za muzičara Davida Rosea. Sledile su ozbiljnije uloge, a najznačajnija u to vreme bila je u filmu Potraži me u Sent Luisu

Film je režirao Vincente Minnelli, u koga se Judy ludo zaljubila iza koga se potom i udala. Nakon godinu dana rodila je ćerku Lizu (12. marta 1946), ali se ubrzo vratila filmovima. Period bračne sreće završio se prilikom snimanja filma The Pirate (1947). Judyno mentalno zdravlje bilo je ozbiljno narušeno, a počela je da pati i od halucinacija. Od samog početka karijere Judy je koristila lekove za podizanje energije i tablete za spavanje koje su joj prepisivali lekari MGM-a. Već krajem pedesetih glumica je patila od problema zavisnosti i sve je teže snimala filmove, tako da je 1950. MGM odlučio da je otpusti. Godinu dana kasnije Judy se razvela od Minnellija i počela koncertnu karijeru. Menadžer joj je bio Sidney Luft, za koga se i udala. Koncerte je započela u Londonu, u pozorištu Paladijum, a po povratku u SAD ponovo je otvorila Palas teatar u Njujorku. To je bio njen veliki povratak, koji je sa sobom doneo i ponudu od kompanije Varner Bros za film Zvezda je rođena, gde je ostvarila ulogu života. Sidneyu Luftu je rodila ćerku i sina, Lornu i Joa.

I priznanja su stigla. Nastupila je u živoj TV emisiji Miss Show Business, zahvaljujući čuvenom koncertu u Karnegi holu dobila je Gremi nagradu za najbolju pevačicu, nominovana je još jednom za Oskara, za ulogu u filmu Nirnberški proces. Njen koncert u Karnegi holu opisan je kao „najveće veče u istoriji šou-biznisa”, a dupli album sa snimkom koncerta 13 nedelja bio je broj jedan na top-listama i osvojio je pet Gremi nagrada. TV mreža CBS joj je dala šansu da svake nedelje ima svoju emisiju, Show Judy Garland, gde su joj gosti bili, između ostalih, Mickey Rooney, Barbra Streisand i ćerka Liza Minnelli. Za šou je dobila četiri Emi nagrade. Posle braka sa Sidneyom Luftom venčavala se još dva puta, za Marka Herrona i Mickeya Deansa, oba braka su trajala kratko, a Judy su sve više opterećivali bolest i finansijska situacija.

Govorila je da je „na vrhu samotno i hladno”, ali i da „veruje u dugu”. Njen život se završio pre 40 godina, u apartmanu u Londonu. Pronašao ju je poslednji suprug Mickey Deans, a zvaničan uzrok smrti je predoziranost pilulama za spavanje. Priča se da je na dan kada je umrla u Kanzasu tutnjao tornado. Dok je pevala, na licu su joj se videli, seta, pobeda i upornost. Pokreti su joj bili i glamurozni i žustri, i zavodljivi i nonšalantni, a glas joj je bio kao snažna reka, dirljiv i pun emocija, čežnje, usamljen i sveprisutan. U Over the Rainbow pevala je o mestu gde se snovi koje se drznemo da sanjamo ostvaruju. U toku je snimanje filma Get Happy, the Life of Judy Garland, scenario je nastao na osnovu knjige Ja i moje senke, porodičnih memoara koje je napisala Judyna ćerka Lorna Luft, a lik slavne glumice ovekovečiće Anne Hathaway.