Alain Delon je na svetsku scenu stupio bez pompe i fanfara, ali dovoljno upečatljivo i očaravajuće. Poređenje sa Jamesom Deanom, nakon prerane smrti najblistavije holivudske zvezde, bilo je krajnje laskavo priznanje.

Mladost je bila na Delonovoj strani, dečačka nevinost i lepota takođe, kao i problematična, neukrotiva priroda kojoj se sve prašta. Ipak, u jednoj stvari ove dve glumačke legende su se razlikovale. Nekako je bilo jasno da je Delon zvezda koja se neće brzo ugasiti i za sobom ostaviti treperavi sjaj neostvarenih mogućnosti.

Dozvolio je da mu se dogodi nešto drugo, za status zvezde mnogo opasnije. Dopustio je godinama da ga polako mrve i uvek suočavaju sa novim izazovima, na koje je sve teže odgovarao.

Delon kao muška Brigitte Bardot

Još jedno poređenje pratilo je pojavu Alain Delon u svetu filma. Bilo je to takođe laskavo očekivanje medija da će Delon biti muška verzija Brigitte Bardot, šta god to značilo kada se ode malo dalje od privlačnog novinskog naslova.

Ipak, Delon to nije mogao biti jer njegov život nimalo nije ličio na život fino vaspitane i dobro obrazovane devojke koja je išla na časove baleta, poticala iz pristojne porodice, a onda, tokom godina, stekla status najslobodnije žene u Francuskoj.

Uprkos svemu, decenijama je uživao slavu koja je dobrim delom bila utemeljena na opštem stavu da je baš on njen muški pandan. Istina je bila sasvim drugačija. Delon je bio i ostao problematični klinac bezazlenog izraza lica koje krije zabranjene želje, bandit sa ulice koji više uživa u društvu kriminalaca nego snobova versajskog kova.

Alain Delon i Jean-Paul Belmondo

A onda je tu i poređenje sa Jean-Paul Belmondom, savremenikom koji je takođe bio vanserijski popularan i širom sveta uvažavan. Od ove dvojice glumaca nije se, doduše, očekivalo da liče jedan na drugog. Baš nasuprot, bili su dve krajnosti koje su se dopunjavale. Sa njima su se poistovećivali, imitirali su ih i obožavali.

Zahvaljujući stereotipnim predstavama o imidžu slavnih, u to doba se moralo izabrati – ili Delon ili Belmondo. Na jednoj strani stajao je šmeker iz kraja sa nosem čija slomljena hrskavica nikada neće prestati da podseća na bezbrojne ulične tuče.

Na drugoj je bio Alain Delon, lepo i fino lice, momak kome bi svaka majka predstavila svoju ćerku, ali i lice iza čije se površine krije tračak opasnosti koji čeka da izbije na površinu.

Na sledećoj strani pročitajte kako je Slučaj Marković, obeležio Delonov život: 

PageBreak

Klasika protiv ekstravagancije

Istini za volju, Alain Delon je nastavio putem kojim je krenuo James Dean, tragom zvezde sa imidžom buntovnika, koja je pre Dina bila nezamisliva u svetu filma. Obojica su imali stav nesputanih muškaraca sklonih detinjarijama i ekscesima kojima se sve prašta zbog harizme i, koliko god nepravedno i banalno zvučalo, lepote.

Kada se čitava, sada već daleka, priča o zlatnim godinama Delonove slave sagleda iz današnje perspektive, on je bio ikona stila prepoznatljiva po nonšalanciji, klasičan muškarac u deceniji ekstravagantnih hipika, glumac bliži svetu uličara, biznismena i kriminalaca nego intelektualnoj eliti i umetničkim krugovima.

Pre nego što je okušao svoju sreću u glumi i relativno brzo postigao svetsku slavu ulogom u Viscontijevom filmu Roko i njegova braća Alain Delon je živeo prosečnim životom izgubljenog momka sa pariskih pločnika.

Rastrzan između razvedenih roditelja izbacivan je iz škole, a problematična mladost odvela ga je i do maloletničkog zatvora. Okušavši se u poslovima konobara, portira, mesara i raznosača novina, Delon je završio i kao dobrovoljac u francuskoj vojsci, koja ga je poslala na ratište u Indokinu. Ovo bogato životno iskustvo, stečeno pre dvadesete godine, bilo je, pored talenta, sve što je Delon imao da ponese u svet glume. Ali u njemu se snašao iznenađujuće dobro.

Glumac koji je odavno prestao da bude mlad i koji je svoje talente usmerio na polje biznisa na kom se odlično snašao izgradio je veliku karijeru, koja se potvrđuje imenima reditelja sa kojima je sarađivao. Među njima je prvi Lukino Viskonti. Zatim dolaze i Jean-Luc Godard, Serge Leroy, Michelangelo Antonioni i drugi.

U centru skandala

Karijera i slava Alain Delon nisu bile poljuljane ni skandalima koji su ga pratili. Od njih je najpoznatiji Slučaj Marković, koji u biografiju glumačke legende uvodi i momke sa beogradskog asfalta.

Naime, tokom snimanja filma Marko Polo, u Beogradu 1958. godine, Delon je upoznao Miloša Miloševića, poznatu beogradsku facu šezdesetih godina, i poveo ga sa sobom pomažući mu da izgradi karijeru u Evropi.

Zahvaljujući Delonovoj podršci, Milošević je radio na filmovima kao kaskader, statista i glumac. Kada je rešio da ode u Holivud, Delonu je preporučio svog najboljeg prijatelja Stevicu Markovića da dođe na njegovo mesto. U suštini, obojica su imali sobe u Delonovoj kući i igrali ulogu njegovih telohranitelja u društvu, prateći ga na sve gala prijeme i manifestacije na koje noga običnih smrtnika nije mogla kročiti.

Godine 1968. Markovićevo telo pronađeno je u kontejneru, a policiju je trag odveo do Delona. U jednom pismu svom bratu Stevica Marković pisao je kako se boji za svoju bezbednost i da, ako mu se išta desi, za to treba kriviti Delona i njegovog kuma Fransoa Markantonija, povezanog sa korzikanskom mafijom.

Ipak, Delon nije bio optužen, a čitava priča o povezanosti sa mafijom samo ga je učinila još poželjnijim za uloge opasnih momaka, koji su bili u modi u kinematografiji tog doba.

Harizma prejaka za bunt bez razloga

Dobar izgled, neodoljiva harizma i misterioznost njegovog privatnog života definisali su Alain Delon kao zrelog glumca koji je prerastao imidž buntovnika bez razloga. Postao je institucija u svetu filma i sam izjavljivao kako ne voli da radi sa rediteljima koji pokušavaju da ga tretiraju kao deo filmske ekipe jer oni pre svega moraju znati da je on taj koji čini film.

Na kraju krajeva, Delon nam je dao lekciju da samo oni koji ultimativno odbiju da budu išta drugo do to što jesu krče svoj put do uspeha. U svemu što je radio osećao se omamljivi ukus subverzivnog, bilo da su to njegove neprimerene izjave, stil odevanja, odnos prema ženama ili način glume.

Valjda ga zbog toga volimo. Da se pojavio u našem veku, Alain Delon bi predstavljao isuviše punokrvnu pojavu kojoj se ne bi mogla odrediti uloga u predstavi koju svi selebritiji sveta igraju za ostatak čovečanstva. Za nas koji ga tek upoznajemo Delon je mistika prošlog vremena, ikona jednostavnog stila i arogantni lik u jednoj priči koju, ma koliko istinita bila, ipak čitamo kao dobar literarni predložak za film noir koji čeka na svoju ekranizaciju.

Izvor: Kultiviši se 

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/