Rasprava o procesu i vizuelnom efektu starenja uglavnom je počinjala i završavala se na dve, mitološke pojave: jedna je genetika, a druga stil života. Biološko, odnosno ćelijsko starenje je, za sada, neminovnost ljudskog postojanja. Ipak, kako se ono doživljava i koliko lice zaista „stari“, podosta je, izgleda, pod kontrolom svake osobe.

Naime, ukoliko nema fizičke aktivnosti, raznovrsne ishrane i dovoljno odmora, a pritom se  konzumiraju alkohol i cigarete, verovatnoća da će se razviti niz hroničnih, a vremenom fatalnih bolesti, veoma je visoka. Ovo se u izvesnoj meri negativno odražava na zdravlje i izgled kože ali, interesantno, nije dominantan faktor kada je reč o pojavi znakova njenog starenja. Oni, pre svega, potiču od izlaganja kože suncu. Odnosno, sunčevi zraci odgovorni su za neverovatnih 80 odsto znakova starenja kože, dok ostatak ide na višestruke faktore kao što su „genetika“ i „stil života“. Uticaj sunca na zdravlje kože možda najbolje demonstrira podatak da se devet od deset melanoma može sprečiti bezbednim izlaganjem suncu. A to podrazumeva redovnu i pravilnu upotrebu proizvoda za zaštitu od UV zraka, kao i izbegavanje boravka na direktnom suncu.   

Razlozi za nastanak oštećenja kože izazvanim izlaganjem toplim zracima leže u karakteristikama UVA i UVB zraka i njihovom delovanju na istu, gde se aktiviraju različiti inflatorni faktori, menja ekspresija gena, razgrađuju elastična vlakna i stvaraju direktna oštenjena na genetičnom materijalu. Dok su UVB zraci odgovorni za vidljiva oštećenja, tj. gorenje kože, UVA su zaslužni za znakove starenja i, za razliku od prvih, njihovo delovanje je trenutno neprimetno, ne oseća se, a posledice se vide tek kasnije. Takođe, prodiru u najdublje slojeve kože, tamo gde retko koje jedinjenje koje se koristi za prevenciju ili borbu protiv znakova starenja može za dopre. Još interesantnije je da najveći deo UVA zraka deluje čak i po oblačnom vremenu. Stoga je zagovaranje upotrebe zaštitnih faktora tokom cele godine i više nego opravdano.    

Zavidan broj studija pokazuje da redovna i pravilna primena UV zaštite dovodi do dramatičnog usporavanja starenja kože, što teško da može da se kaže za druga kozmetička jedinjenja koje bi se koristila za ovu namenu. Šta vise, redovna i pravilna upotreba proizvoda za zaštitu od sunca može da dovede do smanjenja već nastalih znakova starenja. 

Proizvodi za zaštitu od sunca u stvari predstavljaju najefikasniji proizvod za prevenciju i usporavanje znakova starenja kože kao i očuvanje njenog zdravlja. Stoga je razumljivo zašto mnogi antiejdžing preparati dolaze sa inkorporiranim zaštitnim filterima, a sve češće su i u šminki, uglavnom puderima. 

Ipak, kako bi se ostvarila puna korist „sunčalica“ treba imati na umu ključne faktore koji utiču na efikasnost zaštite, te bi valjalo raskrinkati neke od ukorenjenih mitova.

Pre svega, treba razumeti da svi proizvodi širokog spektra zaštite (UVA i UVB) koji se nalaze na tržištu obezbeđuju na njima naznačenu zaštitu od UV zrakova pošto se posebno i rigorozno testiraju jer, u suprotnom, ne bi mogli da se prodaju u ovoj kategoriji proizvoda. U nekim zemljama čak su registrovani kao lekovi, odnosno podležu jednako rigoroznoj proveri. Direktiva Evropske komisije iz 2006. godine uvela je  jednostavno raspoznavanje među prethodno konfuznim načinima obeležavanje gde se sada faktor zaštite do 10 smatra niskim stepenom, faktor od 15 do 25 umerenim, od 30 do 50 visokim, a faktor preko 50, izuzetno visokim. Faktor 15 pruža zaštitu od 93 odsto UV zračenja, faktor 30 od 97 odsto, dok faktor 50 štiti od 98 odsto UV zračenja. Na prvi pogled, ova razlika deluje zanemarljivo, ali treba imati na umu da se govori o mikroskopskim procesima koji nisu vidljivi, niti se osećaju, te da je povećanje izloženosti UV zračenju od svega nekoliko procenata dovoljno da, dugoročno posmatrano, izazove oštećenja pa stoga uvek treba težiti što većem faktoru zaštite.       

Pravilna aplikacija = efikasna zaštita 

Zaštita od UV zračenja u direktnoj je vezi sa količinom proizvoda koja se nanosi. Naime, da bi se ostvario stepen zaštite naveden na ambalaži, u proseku treba da se nanese negde oko 1,2 grama proizvoda odnosno 2 miligrama po centimetru kvadratnom kože ili približno jedna četvrtina kafene kašičice, uglavnom samo za lice. Za zaštitu tela potrebno je oko 36 grama ili, približno, šest kafenih kašičica. Razlog za ovo leži u reljefastoj strukturi kože tako da se, ukoliko se upotrebljava manja količina proizvoda, on neće jednako rasporediti te će određeni delovi ostati nezaštićeni, što nije primetno golim okom. Iz sličnog razloga preporučuje se i nanošenje UV zaštite 20 minuta pre izlaganja suncu kako bi zaštitna jedinjenja imala vremena da se vežu za kožu i formiraju zaštitni sloj. Studije govore da se najveći broj ljudi obično vodi količinama koje inače koriste kada je reč o kozmetičkim proizvodima, i nanose isto toliko UV zaštite, a kada je o njoj reč, potrebna je znatno veća količina.  

Sintetička VS. mineralna zaštita  

UV filteri koji se koriste u proizvodima za zaštitu od sunca dele se na neorganske, odnosno mineralne, i na sintetičke, odnosno biotehnološke. Neorganski su minerali koji se nalaze u prirodi gde se u proizvodima za zaštitu od sunca isključivo koriste titanijum dioksid i cink oksid. Ta informacija poslužila je kao plodno tle za formiranje jednog od najvećih mitova vezanih za zaštitu od sunca gde se zagovara isključiva upotreba mineralnih UV filtera baš zbog njihovog prirodnog porekla. Ipak, kako bi se ova dva minerala ekstrahovala iz zemlje, prečistila, zaštitila od degradacija i na samom kraju stavila u proizvode koji zaista mogu da štite od sunca, prolaze ekstenzivan proces industrijske obrade. Tako da, iako su mineralni filteri prirodnog porekla, posle procesa industrijske obrade (bez koje bi bili apsolutno neupotrebljivi za ovu svrhu) ostaju jednako prirodni koliko i prosečna viršla ili parizer. Sa druge strane, za hemijske filtere vezuju se potpuno apsurdni i apsolutno neosnovani negativni mitovi i to samo i isključivo jer su proizvedeni u laboratoriji od strane ljudske ruke. Istina je da su obe grupe filtera jednako bezbedne i nema dokaza da mogu na bilo koji način da ugroze zdravlje, povećaju reaktivnost kože ili da izazovu akne. Ipak, iako su obe grupe jednako dobre u zaštiti od UV zračenja, podnošljivost samog proizvoda je, na žalost, duboko individualna i zahteva eksperimentisanje. Razlog za negativna iskustva korisnika u ovoj oblasti vezan je za samu formulaciju, odnosno sve ono sto okružuje UV filtere kao bi oni bili stabilni i kozmetički prihvatljivi za korišćenje. Stoga je i idealna kategorija, odnosno vrsta filtera, samo ona koju će osoba koristiti redovno. Važno je napomenuti da savremeni biotehnološki proizvedeni filteri kombinuju karakteristike obe grupe te su duže aktivni na suncu i samim tim obezbeđuju bolju zaštitu.         

Od čega se suzdržavati  

Pošto je podnošljivost proizvoda za zaštitu od sunca individualna i uglavnom uslovljena samom formulacijom, a ne tipom filtera, svakako bi valjalo obratiti pažnju na prisustvo jedinjenja koja su visoko potencijalni iritansi i statistički najčešće odgovorni za različite kozmetički izazvane reakcije kože koje obično nazivamo alergijama. Ovo je posebno važno za kožu koja boluje od akni, ekcema, psorijaze, rozace, sezonske ili alergije na sunce.   

Parfemi, ekstrakti i etarska ulja, bez obzira na to da li su iz prirodnog ili sintetičkog izvora, predstavljaju visoko potencijalne uzročnike negativnih reakcija kože. Važno je razumeti da oznaka „parfem“ ne predstavlja samo jedno, već oznaku za kombinaciju jedinjenja kojih može biti od svega nekoliko pa do čak stotinu, a da korisnik nikada ne zna koja su ona tačno. Naučni komitet za bezbednost potrošača Evropske komisije osim parfema takođe prepoznaje cinnamal, cinnamic alcohol, myroxynol pereiare, menthol i vanilin kao parfemske alergene. Pigmente anomalije i fototoksičnost mogu da izazovu ekstrakti i esencijalna ulja jasmina, jelang-jelang, sandalovine, geraniola, geranijuma i furokumarina koji su označeni kao fotomutageni i fotokancerogeni, a nalaze se u svim citrusima. 

Alkoholi - svi prosti alkoholi (u većoj koncentraciji) koji su na hemijskom sastavu najčešće navedeni kao ethanol,  ethyl alcohol, denatured alcohol, methanol, isopropyl alcohol, SD alcohol kao i benzyl alcohol, isušuju kožu i povećavaju osetljivost.

Zaštitni faktori, kozmetika i šminka

Zaštita od sunca uvek se nanosi kao poslednji korak posle svih mogućih tonika, seruma, krema... Ovako se izbegava moguća interakcije između različitih proizvoda koji mogu da naruše stabilnost UV filtera. Iako su oni opširno istraženi, njihova interakcija pri praktičnoj primeni sa drugim proizvodni za negu uopšte nije istražena, a teorijski može da nastane negativna interakcija koja bi narušila efikasnost filtera. Kada je reč o šminki, takođe se  tumara u mraku jer podaci o interakciji ne postoje. Ipak, sve veći broj pudera sadrži UV zaštitu pošto se, na primer, cink oksid koristi i kao pigment i kao filter. Za pudere koji poseduju UV faktore zaštite formulisane tako da održe stabilnosti filtera, malo je verovatno da će negativno uticati na prethodno nanesen proizvod za zaštitu od sunca. Na kraju, nije moguće zameniti proizvod za zaštitu od sunca šminkom sa UV filterima usled količine koja je potrebna da bi se ostvarila zaštita.     

Tekst: Mladen Antonijević Priljeva

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/